OSTAVLJENA NA DAN VJENČANJA...

Ostavljena na dan vjenčanja.....

Skamenila sam se kada sam ugledala prizor ispred sebe. Kristofor je držao Maju za ruku, a njena visoka figura kao da je dominirala cijelom ulicom. Čak i da sam htjela izbjeći susret, to je bilo nemoguće. A cijelo moje biće samo to je željelo. Ispred sebe sam imala dvoje ljudi koji su me izdali i povrijedili, i nisam bila u stanju ni pomišljati na oprost. Okrenula sam im leđa, nadajući se da će samo proći. Sva moja nada je potonula kada sam osjetila dodir ruke na nadlaktici. Sa oklijevanjem sam se okrenula. Sledila sam se kada sam se susrela sa Kristoforovim plavim očima, pogledom koji me je još uvijek proganjao, kojeg sam na trenutke voljela, a na trenutke obožavala.

– Ana – prošaputao je moje ime. Slobodnom rukom sam ga odgurnula od sebe. – Otkud ti hrabrosti da se javiš? – upitala sam ga. Idi onoj koja te i zaslužuje – rekla sam ljutito. – Mrzim te – istog trenutka sam krenula dalje.

Krajičkom oka sam vidjela Maju. Lice joj je bilo poput maske. Vidjela sam čak i trag ljubomore na njemu. U tom trenutku sam požalila što nisam drugačije postupila, što nisam flertovala sa Kristoforom. Ali ona nije bila vrijedna toga.

Mogla sam je mrziti do nebesa, no nikada ne bih bila ono što je ona.

– Da mi se nikada više nisi javio – okrenula sam se prema Kristoforu.

– Nikada više! – viknula sam. Zaobiđite me i ti i tvoja … – pokazala sam prema Maji – … u što širem luku. Ovaj grad je pretijesan za nas!

Ni sama nisam znala kako sam se u tom trenutku osjećala. Vulkan u meni kojeg sam stišavala mjesecima, kao da je prijetio erupcijom. Bila sam na rubu emocionalnog kraha, no to nisam ...
NASTAVAK TEKSTA PROCITAJTE KLLIKOM NA SLIKU ISPOD...